Advertisement
Published: March 13th 2015
Edit Blog Post
U Luxor sam stigao ranom zorom i odmah shvatio zašto ga zovu „Capital of Hassle“. Iako sam znao točno ime, adresu pa čak i put do hostela u koji želim doći, svakih nekoliko metara bi me zaustavljao netko i probao me voditi, razuvjeravati, uvjeravati… Odnosno svi su željeli pare.
I to je stvar koja je taj faraonski grad pretvorila u turističku noćnu moru. Luxor je turistički popularan kao pravi primjer megalomanije egipatskih vladara. Dolina kraljeva s velikim grobnicama uklesanima u planine, velebna palača kraljice Hatšepsut, 20 metarski spomenici faraonima privlače mnoge turiste u Luxor. Zato kažu da je i prije revolucije bio jedno od najnapornijih turističkih središta u Egiptu… Sad je puno gore. Ali i puno tužnije. Iako ih je malo više nego u drugim gradovima koje sam posjetio, broj turista je i dalje zanemariv. A
posljedice toga su bolno vidljive. Gladni ljudi koji očajnički nude taxi usluge u kočijama koje vuku još gladniji konji. Ulični prodavači koji te po ulici prate do besvijesti i vodiči koji nude besplatne ture ako im dovedeš još 3 gosta.
Druga jako rasprostranjena roba u Luxoru je Hašiš. Iako je ilegalan čini se da to nikoga pretjerano ne ometa. Tako primjerice hodate
po cesti i netko vas prati 15 minuta i ponavlja: „Gud Hašiš, Čip Hašiš“
I onda taman prilazite policijskoj postaji i ponadate se da će ga barem to zaustaviti, ali ne, on će nesmetano nastaviti za vama i ponavljati hašišhašiš hašiš, svega nekoliko metara od nimalo zainteresiranih policajaca.
Kad se već priča o hašišu, u Luxoru se nalazi i jedan poznati (i meni osobno jedan od najdražih u kojima sam bio) hostel po imenu „Bob Marley Hostel“. Kao što mu ime govori posvećen je dotičnoj Raggae legendi, koja je iznenađujuće popularna u Egiptu. Zapravo Raggae se pretvorio u neku vrstu supkulture koja se širi među mladima u krutom arapskom društvu. I na pitanje da li je ta kultura u skladu s Islamom, većina će slegnuti ramenima i reći: „ Qur'an nigdje ne spominje da nije“.
„Bob Marley“ je pristojno izgledajući hostel koji je otvorio sredovječni Australsko-Egipatski bračni par. No ono što ga čini posebnim je paleta gostiju koja je zbilja šarena. Tako su u moje vrijeme bili Osječki pomorac koji je par tjedana ronio na dah po Egipatskoj obali, Mladi Škot koji je upravo dobiciklirao iz Južnoafričke Republike, Talijan kojem su
ukrali putovnicu pa čeka novu, Kineskinja koja bez ijednog jezika osim Kineskog sama putuje svijetom bez cilja i znanja, ali uz očito puno sreće (na pitanje da mi pokaže prstom na mapi gdje će dalje mi je počela pokazivati Siriju, Irak itd.). Sve u svemu odlično mjesto za dobiti korisne informacije o svemu i upoznati sjajnu ekipu.
Tu se dogodila i prva veća greška. Na odlasku sam ostavio torbicu s 300$ ispod jastuka. Mohammed, dečko od nekih 17 koji čisti sobe pronašao i jurio za mnom na autobusni da mi vrati… To mu je otprilike 5 mjesečna plača.
Advertisement
Tot: 0.224s; Tpl: 0.01s; cc: 9; qc: 49; dbt: 0.0281s; 1; m:domysql w:travelblog (10.17.0.13); sld: 1;
; mem: 1.2mb