Abu Dhabi - šesti i zadnji dan

---

21.01.2008, Airbus 340-300 na liniji Dubai-Frankfurt, 17.20 po vremenu na odredistu

Ne sjećam se gore noći. Okrenuo sam se u krevetu stotinu puta. Ne znam kada sam zaspao ali psovao sam i proklinjao u 7 kada je zazvonilo. Tuširanje, pakiranje, doručak. Ok sam se spakirao. Zaboravio sam samo jednu majicu u sobi. To je izvrstan rezultat s obzirom na moj prosjek inače. Sve mi je zmazano pa sam obukao ono sto je ostalo čisto i trenutno izgledam ko neka zajebancija, no to je ovdje sasvim nevazno i odlučio sam se ne zabrinjavati. Već sam zaboravio koliko imam stvari ali kad su mi se u rame urezali laptop, fotoaparat i ruksak ekspresno mi se osvjezilo pamćenje. Ovog je puta u nedostatku Akbara i bijelog BMW-a valjalo zešće potegnuti do Dubaija. Check out iz otkvačeno skupog mediokritetnog Novotela - zao nam je ali voucher vam pokriva samo sobu, ne i tri doručka. 300kuna. Pas vam mater lopovsku. Taksistički pregovori - opet 10 minuta stajanja na cesti i nadmudrivanja na pidgeon inglišu. Napokon nađem frajera koji ispunjava kompleksni administrativni kriterij ispostavljanja najobičnijeg računa i ulazi u pravi cjenovni razred. Guzva. U pol 10 ujutro takva nevjerojatna guzva kakvu svijet nije vidio. Za buseve se u Abu Dhabiju ne ide na autobusni kolodvor nego na "taxi stand". Ajmo na taxi stand. Zmazano zeleno betonsko sranje puno frajera koji čuče. Bus za Dubai je zapravo minibus s 20 mjesta koji polazi za pola sata. Gepeka nema pa se moja torba smjestila do vozača, te on na njoj drzi lakat kad mijenja brzine. Kako sam došao prvi i nije bilo nikoga, tajno sam se poveselio da će bit prazno. 5 minuta do pola počeli su dolazit likovi i na kraju sam završio s ruksakom i laptopom u krilu kraj nekog Indijca. Ali neću srat, dobro da ima uopće bus, putovao sam i gore. Sve bi bilo ok da nisu smrdili po znoju ko stoka svi od prvog do zadnjeg. Vozač je neposredno pred polazak šeretski izvadio neki šilt za sunce, onakav kakvi su se nosili u osamdesetima na tenisu (makar su ih prije tri-četiri godine reinstalirali pederi u modu, sjećam se da im je to kao bio jak štos imat dok sjede u prvom redu na cro a porteru il sličnom glupom sranju) i nabio ga na glavu. Previše je puta naš šofer gledao Mad Maxa i urezala mu se scena kad se Kazansky sprema u voznju, samo kaj mu je neugodno isfurat rukavice sa zakovicama pa se odlučio za pederski šilt, haha. Moraš imat nešto. Samo kaj je s tim sranjem na glavi izgledao među jadnijima u svijetu. Trebao mu je ipak netko reći. Mislio sam da ćemo karte kupovati po putu il kaj ja znam, al onda je u bus ušao gospodar zivota i smrti. To je neki tip u bijeloj košulji i crnim hlačama koji izgleda poput konobara u sindikalnom odmaralištu. On je tajni gazda "Taxi standa", i on jedini ubire lovu. Prije polaska svakog busa on ulazi i naplaćuje. Ak je sudit po našem drajveru svi ga se boje ko vraga, šilt-boy se jebački usro. Ne znam jel ih razvlači na kotač ak su nepristojni il što im već radi al skuzio sam da mu je na neku primjedbu drajver odgovorio "yes master". Došlo mi je da riknem od smijeha tam pred svima, al pusti ti to, tajno sam se i ja zasro, nisam mu baš nabio aparat u facu da ga snimim kak mi uzima 20 dirhama. Ovo je već bilo za Mad Max 3 haha, master blaster i to. Dva sata drndanja bez velikih dozivljaja, jedino što mogu primijetiti je da je Dubai ipak jači od Abu Dhabija. Nije takva selendra u globalu. Dojam kroz prozor busa je da su mozda malo napredniji. Jedino što je sve skupa jedno veliko gradilište. Dizalice i betonjara posvuda, 5 puta gore nego u Abu Dhabiju. Kad smo stigli na stanicu nakon još goreg guzvanja u prometu nego ujutro, opet počinje drama s taksijem, al tu sam baš popizdio. Frajeri su lopovi kakvih nema, SVAKI te pokuša prvo zlevatit a onda kad se opasno pobuniš mogu početi normalni pregovori kuda ideš i za koliko. Zato i ne daju račun. Da te mogu prevarit. Sve je to ok, različitost kultura, nasljeđe, običaji itd, ja se zajebavam oko toga vec danima kroz blog ali zaista sam se trudio biti maksimalno otvoren i tolerantan prema arapima jer sam već znao što me otprilike čeka. Isto sam tako znao da ću rigidnim stavovima izivcirati samoga sebe a nikakve koristi. Al gadovi su kakvih nema prokleta im duša arapska. Proba te zvarat i ako mu ne prođe, nikom ništa, da bi okom trepnuo kao kul smo si, od tog trenutka dalje poslujemo. Pa to je isto kao da te išao dzeparit, govno čifutsko. Vidio bi da ti njih ideš varat, jaja bi ti odrezali perorezom. Fuj.
Mislim da sam ih prošao 10, vukući 5 torbi na sebi i svi su mi prodavali spiku o 60 ili 70 dirhama do aerodroma. Da skratim, na kraju me vozio Indijac. I izdao mi račun. Na 15 koliko košta voznja. Malo sam im skloniji kao naciji nakon ovog putovanja.
Dubai airport duty free nije poznat po svijetu bez veze. Nikada takvo nešto nisam vidio, a ovo je stara zgrada. Gradi se novi Terminal1 koji će od-do biti ogromni duty free. Nisu normalni, i ovo je previše al dobro. Nek rade sa svojom lovom što hoće. Šteka Marlbora 14 dolara. To mi je uvijek bilo mjerilo, a ovo je stvarno jeftino. Opet 2-3 sitnice, taman mi je dobro došlo da se riješim viška arapskih novaca, a imaju i besplatni wifi internet, pa hvala im.

Upravo me stjuart u avionu zalio nečijom kavom. Super.

Dakle, gdje sam ono stao? Aha. Kad sam letio dolje bio sam solo u dva sica. Ne i ovaj put. Predebeli Indijac je odlučio da je ok smjestit jednu ruku u moj prostor i svako malo me munut pod rebra. Uslijedio je rat laktova u kojem sam od početka bio u lošijoj poziciji budući da nemam 130 kila, ali sam na kraju izborio to da mu je lakat bar na naslonu. Bar neš. Ono kak su Indijci bolji od arapa ne povlačim ali razmatram. I da, u desnoj ruci tip retardirano bez prestanka drzi vrećicu iz duty freeja i paranoično stalno provjerava neš unutra. Sumnjičim ga da se nakupovao zlata ili satova. Ili i jednog i drugog. Let umjesto 5 i pol traje 7 i pol sati (za popizdit, kao London - New York) jer nam u nos puše vjetar od 150 km/h. Na sreću u Frankfurtu sam ionako trebao dosta čekati pa mozda, po prvi puta u povijesti ne kasnim na connection let. Trenutak u kojem moram razmišljati što da pišem dalje je onaj u kojem treba ugasiti laptop. Do slušanja.

21.01.2008. 21.30, Airbus 320 na relaciji Frankfurt-Zagreb

Nešto znam da moram napisati.. Znam. Svi koji ste se javljali sms-om ovih dana - hvala vam! Nisam odgovorio nikome, niti jednom porukom. To je zato što košta oko 12 kuna. Tko me poznaje zna da nisam škrt, ali isto tako zna da ne podrzavam lopovluk, ni teoretski ni praktično. Ako je moj non-response nekoga razalostio ili uvrijedio, zao mi je, nadoknadit ću taj neobzir uzivo.

Reportaza će izaći u sljedećem broju Glorije GLAM, ne redovnog broja Glorije, iako mislim da ste bolji uvid dobili čitajući ovaj prostački blog. Evo to su bile zupne obavijesti.

Glupo mi je gnjaviti s time kak sam umoran, gladan i boli me kičma od cukanja stvari prek cijelog aerodroma jer to nikoga ne zanima. Samo ću reći da sam skurio svu mast i šećer viška koje sam pojeo danas kroz dan. Naravno da sam opet kasnio na let. Uvijek je tako u Frankfurtu. Zadnja sekunda, znoj se cijedi niz čelo i klecaju koljena nakon pola sata trčanja kroz terminale. Zašto avioni kasne, ne znam, vjerojatno zbog prenapučenosti neba općenito, ali da ne volim šprintat po hodnicima, stvarno ne volim. Zapravo vam nemam više ništa zanimljivo za reći. Za 2 sata sam doma i to je to. Pao mi je doduše danas na pamet jedan disklejmer koji moram uvrstiti na kraju.

Mozda vam se moglo učiniti da stalno nesto pičkaram, prigovaram i non stop mi nešto ne valja. Poslali me u Abu Dhabi a ja gnojim. Primijetio sam to prigovaranje čitajući po prvi put vlastite postove jučer. I skuzio da su dva razloga tome:

1) putopisi koji samo hvale i u kojima je sve bajno su dosadni + odmah je sumnjivo da autor sere i laze, znate kak ima ljudi koji ni mrtvi ne bi priznali da su ONI bili negdje gdje je loše ili dosadno ili jadno i jeftino, ili da su jeli govna. Kao što smo vidjeli i na najegzotičnijim mjestima najvišeg ranga isto ima zajeb. Uvijek. To je tak.

2) koliko god vam se činilo da je to bajka, putovati sam samcat bijelim svijetom s gomilom stvari i radnim zadatkom ili obavezom za vratom nije baš tak jednostavno i super kako se ovako na prvu čini. Ja sam na ovaj put prtio oko 18 kila opreme (ako računam laptop, a računam jer se nije nosio sam) povrh 16.5 koliko su mi bile teške redovne stvari. Isto tako, čim nešto moraš raditi nemoguće je percipirati putovanje kao divnu ugodu. Pogotovo ako glumiš odgovornog fotoreportera. Nema baš me briga sve 4 u zrak. Stalno si na oprezu, stalno nešto treba snimiti, jesam li trebao ovo ili sam propustio ono itd. Naprosto to nije to. Ja sam iz bloga izostavio situacije u kojima sam se dost nazajebavao da nešto pofotkam, saznam, nazicam i slično, čisto da ne bude još više kukanja. Ali nije sve bilo pjesma. Tu činjenicu dosta slabo shvaćaju i poslodavci koji misle da su te jebeno nagradili kad su te poslali samog nekud na tjedan dana. Iskustvom jesu. Ukupnim dozivljajem - baš i ne. Kada si sam, ne radi se samo o tome da ako ne razgovaraš sam sa sobom, vrijeme ti prolazi u tišini. Nije se lako organizirati, sve dogovoriti, provjeriti i drzati u glavi sam. Ako si nešto zajebo ili zaboravio, uglavnom nema backupa. Osim toga dvoje ljudi se međusobno potiču na istrazivanje i guraju si granice. I zadnji razlog - mozeš biti ne znam gdje i uzivati u ne znam čemu, ako nemaš nekog kraj sebe da mu kazeš: "gle ti ovo!", kao da si samo napola bio. Mozda će neki koji ovo čitaju misliti da serem, ali to uglavnom znači da takvo nešto nisu probali. Moje grintanje i prigovaranje je donekle i ventil za stres. Ako vam je išlo na zivce, oprostite mi to, valjda je bilo i nekih dobrih stvari kojima sam to sranje nadoknadio.


Idem jest. Nazicao sam stjuardesu dva sendviča. Aj bok 😊

---

Comments

[me don't care]

Skoro si izazvao sazaljenje ovim zadnjim blogom, ali I know better than that ;) Great read.. nonetheless. Keep up the good work!

[M]

imas ti pravo
Hehe, nekako imam feeling da sam i ja djelomice krivac za ovaj zadnji odlomak ;) Kako sam ja nekoliko puta putovala sama samcata po svijetu (ustvari Europi – ipak manji shok) sa zadatkom imam pravo komentirati:) Vracala sam se ja s putovanja sa raznim horor pricama i ekipa na poslu se pol sata zgraza, sazalijeva te i divi ti se sto si sve to prezivio i ostao normalan, ali sve to vrlo brzo zaboravlja. Dodje vrijeme za sljedece putovanje (koje btw. moras sam u potpunosti i organizirati, cesto i za 10-15 ljudi za koje si naravno odgovoran) i opet su svi ljubomorni, ljuti, zavidni i "sta sad seres, budi sretna..!" Misle da se meni ide u recimo Ameriku na 36 sati i riskira zivot zbog nekog stresnog zadatka. Ko' da me salju na wellness i shopping s karticom od firme. Zadatak koji moras (savrseno) odraditi ti stalno visi nad glavom i nema opustanja i uzivanja. Tko to nije dozivio ne moze ni razumjeti. I ja ih ne krivim. Svima im zelim bar jedno takvo putovanje pa da vidimo. Sto se poslodavaca tice, UVIJEK je to kao "nagradno putovanje" i moras im biti zahvalan ko mali cigo. Pa to mi je posao!! Cak i kad ti je stvarno lijepo nikome to ne mozes docarati, s nikim podijeliti i tako to ostaje izmedju tebe i tvog imaginarnog prijatelja koji nakon nekog vremena pocne putovati s tobom;) Ali fotke definitivno pomazu pa baci par na fb. Ok, vidis da mi je danas los dan na poslu. frustracije... Idem...

[Antun]

:)
Stvarno je zanimljivo kako dvoje ljudi mogu imati potpuno razlicit dozivljaj jednog te istog grada! Ja sam se vratio iz Abu Dhabija koji dan prije tvog polaska, i kako znam za sebe da sam osoba koja na sve gleda kroz roze naocale (jel se tako kaze na hrvatskom?), uvijek mi dobro dodje jos necija perspektiva da me povuce malo u realnost. Tvoj blog i dozivljaj Abu Dhabija, to i sam pises, izrazito ovisi o raspolozenju u trenutku kada pises blog. Ne savjetujem ti ja sad da ne pises blog kad si nadrkan, jer i to je ok, nego samo da bas iz svega ne izbijaju osobne frustracije na racun drugih: ok, kuzim, nije se lako voziti ekonomskom klasom, ali cemu usporedjivati Emiratesove stjuardese s cigankama s Kvatrica? Osobno mislim da to nije lijepo niti za sve te zene, a niti za tebe kao muskarca. Ako je to pak treba biti smijesno, siguran sam da se Hrvoje Salkovic smije jos danas. Nacin na koji se ljudi druge kulture ponasaju ili odijevaju za mene recimo nikada ne bi bile predmet ismijavanja. Stovise, da si si kupio jednu od tih haljina i natikaca – tesko bi se privikao ikada vise na gace, hlace, kravatu i kosulju... Ako ti je 5 kn skupo za avio-sms, ne moras ga slati... I tako, mogao bih ja sad na svaku tvoju negativnu nesto prigovorit, tipa kada sam veceru u Emirates Palaceovom ribljem restoranu platio (sve takse ukljucene, zlocesti arapi otkud im pravo da obracunavaju poreze!) 350 kn – smijesna cifra, a i lokalne sponzoruse su mi se cinile draze od, recimo, ribe u Atlanti od koje dobijem proljev jos prije nego sto konobaru objasnim da mu je riba za 500 kn trebala biti u smeu prije 3 dana, sve to s pogledom na Mehunku... Ili koji kreten jede pizzu u Pizza hutu (najskuplja i najgora pizza na svijetu) osim ako nisi tamo prvi put, sto ti bude i zadnji, al ajd, mora se probat, gravirana zelja. Room service club sendvic si platio 100 kn i bunis se – covjece, jesi li ti ikada prije odsjeo u hotelu? Emiracani se hvale kako imaju vise i bolje – bas bih te vidio da imas kurac Rocca Sifredija kako bi ga skrivao u gacama! Ali ova konstantna prica o taksistima fakat je dosadna! Moje iskustvo je pak takvo da u 10 dana NITI JEDNOM ( a u taksi sam sjedao barem 10 puta dnevno) nisam morao pregovarati za taksi i nikad nije bilo upitno da ce upalit taksimetar. Jesmo se malo cjenkali s taksijem kad smo se prevezli limuzinom dostojnom sheika Zayeda ( btw. promaknula ti je njegova velebna dzamija!) od Abu Dhabija do Dubaija, i tih 300 km platili citavih 140 dirhama, odnosno 238 kn – 250 s dobrovoljnom napojnicom za fantasticnu uslugu! Mozda je moja sreca, ili nesreca, sto licim na arapina :) Za mene to s taksistima uopce ne bi bilo vrijedno spomena, jer prevesti se od jednog kraja grada do drugoga, pa cak i ako me odre za 20 dirhama – nes ti 28 kn! To je kao kad Englez dodje u HR, pa mu je skupo platiti pivo 15 kn, jer je u trgovini 10 - nema tog hrvatskog ugostitelja koji nece biti lopov kakvog svijet nije vidio jer ga je odrao jadnoga za citava 45 pennija! On ce to naravno napisati na blog kao najgoru stvar koju je dozivio u toj supackoj zemlji, bez obzira sto nigdje u Londonu ne moze popti pivo za ispod 100 kn! Mislim da je vazno staviti stvari u perspektivu. Ja bih ove tvoje muke s taksistima u Abu Dhabiju usporedio mozda sa Zg, jer osobno, nigdje nisam dozivio vece lopove! Cekam ga pred zgradom, on dolazi brzinom 200 km/h, al kad ti sjednes i kazes da imas vlak za 10 minuta ili da ti netko od blize rodbine umire na Rebru (to su jedini trenutci u kojima u grcu covjek u Zg treba taksi i misli hoce li 350 kn biti dovoljno) nema boga da ubaci u trecu! Iz predostroznosti koci na svakom semaforu za kojeg 100 m prije skuzi da je zelen, a sve to jer: 1. njima Bandic ne da da voze po pjesackoj zoni uzega centra 2. njih policija naganja vise nego obicne gradjane 3. i, zamisli, oni gorivo placajau po redovnoj cijeni! Ja kad im pod tockom tri hipotetski skrenem pozornost da automobil u najpesimisticnije slucaju trosi 10 litara na 100 km – mene bi, po repromaterijalu koji po litri stoji 8 kn, voznja od Cvjetnog naselja do zra ne luke (14 km) trebala kostati 11 kuna i 20 lipa. Tu pricu prodam jer onda konacno moraju zasutit i ne preostaje im nista drugo nego da ubace u trecu. Jedan put, vratio sam se s jednomjesecnog izbivanja iz zemlje i dosao na Pleso s malo kuna, bez sacekuse – pa odlucih busom do autobusnog kolodvora. Tamo sam skuzio da imam toliko teske torbetine (i uganutu nogu) da nema sanse da se popnem u tramvaj, pa sam odlucio sam sebe pocastiti taksijem! Jedva sam nasao taksista koji me htio prevesti na AMEX (ipak im uzimaju 6%) i to tako da sam mu kupio antifriz na pumpi za 105 kn (gorivo nije htio, ipak on sipa plavi na crno!) – za voznju od AK do Cvjetnog, puna 3 km! Pogled na magnetnu gospu Medjugorsku zaljepljenu pored znaka ABS na suvozackoj ploci, me ipak, bez obzira sto mi se po glavi motala misao da mi je zao sto nemam sa sobom sjekiru - niti tada ni sada ne bi nagnala da im proklinjem mater cetnicku, kao ti sto kunes arape, od kojih te sigurno niti jedan nije vozio u taksiju! Jedna poslovica, zaboravio sam cija, znam samo da sam ju procitao u minhenskom U-bahnu kaze: Moze se plakati u parku, ali je puno ljepse plakati u taksiju. Istina! Na kraju tvog bloga, ipak se dogodio obrat, i, iako se skoro pa pretvorio u Glorijevski tip putopisa (samo psovke ne bi prosle lektora!), moram reci da se iza svega krije jedna izuzetno lijepa pouka: doista je tesko sjediti sam u restoranu, pa makar i u hotelu od 7 zvjezdica. Puno je ljepse putovati nekome ili s nekim, sto je bio moj slucaj. Na kraju, ne mogu si pomoci, opet sve gledam rozim ocima – tvoja lost-in-translation prica pretvara se u ljubavni roman, nadam se, jednog dana. Nastavi pisati, sigurno imas talenta! ;)

[Matko Stankovic]

Imaš ti pravo da je puno prigovora, zato i disklejmer na kraju. Što se tice usporedbe stjuardesa s cigankama (a to se odnosi i na sve ostalo napisano tamo): 1) fakat su bile ruzne. Ne bih to napisao da su bile imalo zgodne. A naslušao sam se prica o njima masu. Ako imaš problem s time da za nekoga tko je ruzan napišem da je ruzan, onda si tu trebao stati s citanjem 2) ja sam ovaj blog namijenio prijateljima koji me osobno poznaju i imaju neki uvid u to kakvom sam vidu zajebancije sklon. Naravno da mozeš prigovoriti svakoj recenici. Ali ovo nije turisticki vodic niti uputstvo za mrznju prema arapima. Iako niti jedno slovo nisam izmislio, to je trebao biti lijek za samocu i šaljivi opis putovanja za prijatelje. Stavio sam to na travelblog jer ima dobar interface za upload slika i takve fore. To naravno ne znaci da imam išta protiv toga da ga cita tko god zeli, ali namjera je bila imati neku kronologiju dogadjaja, kada se vratim da na pitanje "Kako ti je bilo?" ne odgovaram sa ok, nije loše i slicno. Još jedna stvar: cijelo vrijeme sam samo pretakao misli u laptop, bez pokušaja da brusim stil, uljepšavam ili poruznjujem. Ono sto sam pomislio o necemu, zapisao bih u mobitel i kasnije prepisao u laptop. Znaci li to da sam rodjeni grintavac i vjeciti nezadovoljnik? Mozda, ne kazem da ne znaci. Tu nema pomci kad imaš 3 banke, vec ti je karakter dobrano oformljen. Takav ceš i ostat. Glupo mi je sad osvrtati se na svaki tvoj prigovor, zašto me frustriralo to da mi treba 20 minuta da nadjem taksista koji ce mi izdati racun itd. I znam da je kod nas lopovluk i veci nego tamo, itd itd. Radi se o subjektivnom osjecaju magarecih ušiju kada te varaju, ma koliko mala bila cifra. To ili kuziš ili ne. Ok, mozda tebe nisu varali, nemam ništa protiv, ali ako sumnjaš u vjerodostojnost onog što pišem, ja nemam nacina da te uvjerim u suprotno. To kako se druge kulture odijevaju svakako poštujem, ali ponavljam, nije mi uopce padalo na pamet da ce URL ici dalje od kruga 20-30 ljudi kojima sam ga obznanio, spontano sam to pretocio u zajebanciju za koju sam siguran da bi se verbarizirala medju frendovima iz Hrvatske koji bi se našli na cesti u Abu Dhabiju. Vjeruj da se perspektiva mijenja kada si sam tjedan dana na takvom mjestu. I to znacajno. Sto posto sam siguran, i to nije govorna figura, da bi mi bilo fenomenalno, ludo i nezaboravno da je sa mnom bio netko od mojih prijatelja ili makar netko iz istog podneblja. Momenti koji su me opasno isfrustrirali bili bi jednostano zabavni. Dok ne probaš ne znaš. I iako razumijem što zeliš reci, mislim da si sve skupa malo preozbiljno shvatio. Ili sam ja preozbiljno i preotrovno napisao a mislim da je šaljivo. Kaj ja znam. Hvala na ovoj jednoj pohvali u zadnjoj recenici lol. P.S. Da je bilo druge pizze osim one iz pizza huta u tom centru, vjeruj da bih je jeo haha. I da, kak si uopce nabasao na ovo, zanima me ako ti nije bed reci?

[Antun]

pojasnjenje
Kako pisma namaju ton niti boju - nekada se moze dobiti dojam da je nesto strasno ozbiljno napisano, a nije. I ja smatram da sam na neki necin napisao vrlo frindly komentar i pokusao cak i biti duhovit. Vjerodostojnost napisanog niti jednom rjecju nisam doveo u pitanje. Nadalje nemam problem niti kada netko za drugoga kaze da je ruzan, ali imam problem kad netko kaze za nekoga da je ruzan kao cigan. Sve ostalo je fantasticno sroceno, samo eto da jos nema tih par elemenata koji jesu malo uvredljivi, moras priznat. Primjerice, kad si napisao (necu te sad citirat, jer mi se ne da trazit u tekstu) da si za Gloriu srocio tekst za koji bi dobio trojku u 8 razredu pukao sam od smjeha, ali da si napisao da ti je tekst bio los kao da ga je pisao glupi cigan... Od kuda te ne znam - od tud da si prehladjen otkazao adventski brunch u Esplanadi. :)

[Matko Stankovic]

pojasnjeno
aaaaaa, cuveni cimer. Prica se o tebi da si cool tip, al nije mi J rekla da si i branitelj manjina. Svakako plemenito, osobina koju ne posjedujem. Imam haustor do svojeg naseljenu cigansku obitelj, njih 20 u 20 kvadrata podrumskog stana, te pod utjecajem svakodnevnih provala, kradja, svadja, divljanja, tucnjave, urlanja, zicanja, uzgajanja domacih i divljih zivotinja i uopce vrlo kvalitetnog maltretiranja cijelog kvarta propuštam razvijati tu empaticnu crtu razumijevanja njihovih problema i postivanja visestoljetne tradicije nomadskih im predaka. Uglavnom mi idu uzasno na kurac i najradije bih da se zgube i da ih nikad vise ne vidim. Al kuzim kaj hoces rec :)

[necu ime.. moze li prezime?]

Proglasavam ovo najboljim komentarom ikada. Amen!

[mili]

matane...
...legendo!!!!

[anonymous]

Zelimo jos ovakvih blogova, ili razlicitih ili bilo kakvih. Steta da si utihnuo.

[Matko Stankovic]

ok. dogovoreno. im mrdnem dupe iz zagreba napisat cu nesto :)