Nakon dugog vremena provedenog na putu moram priznati da sam se pomalo zasitio i da mi je većina novih mjesta počelo izgledati vrlo slično prethodnom. No to nije bio slučaj s Hararom. Harar je većinski muslimanski grad na istoku Etiopije blizu granice beskrajnim ratom opustošene Somalije. Tim više vrijedi spomenuti da je upravo Harar dobitnik UN-ovog priznanja za mir. Naime Harar je jedan od rijetkih lijepih primjera grada u kojem muslimani, pravoslavci i protestanti žive u miru kroz cijelu 700 godišnju povijest. Stari dio Harara je okružen zidom iza kojeg se skriva beskrajan labirint uličica koje vreve šareno odjevenim ljudima i preko stotinu džamija. No još jedna posebnost koja je Harar dovela i na naslovnice velikih svjetskih medija je unikatan suživot ljudi i hijena. Unutar hararskih zidina živi više od 300 hijena, i može se reći ... read more

Vožnja busem između grada A i grada B u Etiopiji je vjerojatno jedna od najneudobnijih, vizualno najljepših i adrenalinski najintenzivnijih aktivnosti na svijetu... Prvo prometalo su minibusevi koji su predvidjeni za9 putnika, oni ih preuredili da stane 12, a natrpaju po 15 + prtljagu... Pa se tako vozi 12 sati s nogama za vratom, torbama, vrecama i djecom u krilu. Znatno udobnija verzija su veliki autobusi, made in China (kao i ceste) kojes su made by China sa hrpama kineza koji lopataju i u najvecim zabitima)... U kuna obično nitko ne sjedi u krilu, ali zato su odlični za izazivanje blagog do umjerenog ptsp-a. To veselo iskustvo se sastoji od zaljetanja u sela brzinom od 100 kmh medju ovce,krave,deve, pastire i djecu koji onda skaču ko zečevi u jarke, grmlja i slično... Ako slučajno neko od ... read more

I prešao sam taj most. Doduše i granicu je bilo malo teže naći jer su je nekako skrili u grmlje, a nitko se baš nije ni potrudio me zaustaviti. Na granici je bio jedan čuvar koji se poprilično iznenadio kad me ugledao. Naime, obzirom da sam došao zadnjim busom i zadržao se poprilično na Sudanskoj izlaznoj papirologiji nisu očekivali da će još netko doći pa su službenici otišli kućama, pa ih je morao zvati da se vrate. No bili su vrlo ljubazni, ponudili me kavom i poželjeli mi dobrodošlicu. Tako sam ušao u Etiopiju, zemlju mnogih skrivenih ljepota, zemlju na neopravdano lošem glasu zbog mračnih sjećanja na priče o ratu i gladi i zemlju za koju nisam ni sanjao koliku će ulogu odigrati u mojem životu. Metema je bila poprilično skromno mjesto. Jedna glavna cesta čije ... read more

Ujutro smo odlučili krenuti za Khartoum. Ovaj autobus je bio značajno veći od prethodnog. Put je i dalje išao kroz sivi krajolik, u busu su svi bratski dijelili hranu, slatkiše i voće. Sjedalo do nas je sjedio čovjek po nadimku Tom i pričao je odličan engleski. On je serviser mobitela i čuva gliser Njemačkog Veleposlanstva u Khartoumu. I tako uslijed razgovora kad smo ga pitali da nam preporuči neko povoljno mjesto za odsjest u Khartoumu nam je ne trepnuvši ponudio da dođemo kod njega. Živi sam, u urednom naselju ima dvije slobodne sobe i bilo bi mu zadovoljstvo primiti goste. U stanu je bilo nekih 50-ak stupnjeva. Ipak domaćin nas je razveselio rijetkim luksuzom u Sudanu – Six packom Heinekena. Naime u Sudanu je na snazi strogi šerijat i alkohol bilo koje vrste i u bilo ... read more

U Wadi Halfi sam prvi put dobio neki lagani osjećaj da sam u Africi. Wadi Halfa sama po sebi ne nudi baš ništa. Maleni pustinjski gradić, pržen na preko 45 stupnjeva, bez ikakvog raslinja kojem za koji je očito da postoji samo zbog trajekta. Nekoliko dućana, jedan restoran (odnosno bolji naziv bi bila zalogajnica) i nekoliko nastambi koje iznajmljuju sobe. A dotične je kad dođe trajekt jako teško naći. U kombinaciji s jednim Britansko – Jamajkanskim parom smo se uputili u potragu za smještajem i nakon nekoliko odbijenica došli smo na nekakvu recepciju gdje je sjedio dječak od nekih 12 godina. Nakon puno mahanja i tipkanja po kalkulatoru došli smo dogovora i pokazao nam je deluxe sobu. Deluxe soba se sastojala od 4 ne bas cista kreveta na oprugama nasred prazne neožbukane sobe s klimom postavljenom ... read more