Iringa

---

Ako se traži različitost u afričkim gradovima one se nalaze uglavnom u nijansama. Tip gradnje je uglavnom isti. Jedna do dvije glavne ceste , puno baraka i poneka velika zgrada koja izgleda slučajno ubačena među njih. Iringa po tom pitanju nije bila iznimka.



Ali kao i svako drugo mjesto, uvijek se nađe poneka stvar vrijedna pažnje. Prva je što je tamo smješten hotel koji vode osobe s invaliditetom. Mislim da nije ni potrebno puno pojašnjavati kakav je položaj takvih ljudi u Africi. Posebno Tanzaniji koja još uvijek ima velikih problema s raznim oblicima šamanizma. Primjer toga je odnos prema primjerice albonizmu. Tanzanijska vlada dugi niz godina radi na suzbijanju ubojstava ljudi s takvim ili drukčijim potrmečajima čiji se dijelovi tijela koriste u razno raznim magijskim obredima,

Hotel je zamišljen s ciljem da pomogne takvim osobama u integraciji u normalno društvo, kao i da im omogući normalne prihode. Tako da je svo osoblje od recepcije preko kuhinje sačinjeno od osoba s raznim invaliditetima, ali također i jedno od najtoplijih i ljubaznijih mjesta u kojem sam odsjeo.





Iznad Iringe se nalazi „Govoreća stijena“ vidikovac s najboljim pogledom na grad i zalaske Sunca. No svi su me upozorili da već duže vrijeme samostalno penjanje nije preporučljivo zbog učestalih nasilnih pljački turista. Zalazak Sunca zapravo i nije bio vrijedan rizika. O ne baš visokoj sigurnosti Iringe sam se uvjerio i na odlasku kad mi je na autobusnom kolodvoru čovjek probao istrgnuti ruksak s leđa no preračunao se oko težine i sam završio na leđima. U Tanzaniji je to vrlo rizičan pothvat jer se vrlo brzo formira bijesna rulja i počela mlatiti kradljivca. U zemljama gdje nitko nema puno, krađa se debelo prezire. Iako nisam mogao utjecati na situaciju nadam se da nikako nije završilo kobno jer nikakav ruksak ili bilo kakva imovina nije vrijedna teških ozljeda , a kamoli života.

---