Advertisement
Published: February 22nd 2008
Edit Blog Post
dan 4,
Super smo se naspavali vozu, dobili smo spavaca kola iako nismo to ni znali. Posto smo vec culi sa vise strana, odosmo u Arambol. Nasli smestaj za par dana, koliba na krovu kuce, super. Ulicom, prepunom prodavnica uglavom odece dole na plazu u restoran, na klopicu, uvek tako dobru i jeftinu i uvek razlicitu. Samo bi jeo, stalno. Posto smo more dosta gledali za ruckom vreme je bilo i da a probamo. Posle, naravno, capoeira na beskrajno dugackoj pescanoj plazi. Sve savrseno i onda kontra. Kompaso i Dusanov polomljen nos. Dusan corba. Krvi koliko hoces i banana od nosa. Nismo hteli nikome da javljamo dok to nismo sanirali kod lekara, sad je sve ok samo mora da nosi masku. Uvece se opustili uz par pivca (jedina skupa stvar) u baru na plazi uz reggae. Totalno nesto sto nisam ocekivao, Goa je mirno mesto, gde zvuk talasa nadjacava sve ostalo. Bezbroj izgubljenih matorih hippiea, i mladjih koji bi zeleli takvi da postanu i pomalo napornih ali beskonacno ljubaznih Indijaca, super ekipa.
dan 5,
odlazimo u Mapsu, obliznji gradic, i malo se tu cimamo po lekarima. Ipak stizemo u Anjunu na pijacu koja radi jednom nedeljno. Glavni dogadjaj na celoj goi.
Ogromno prostranstvo tezgi, stvari kakve hoces, najbolje ikad, i jeftine cene. Najveci problem mozes poneti samo malo, jos smo na pocetku puta. Kupili smo samo mnogo vise nego sto smo trebali, ali kako se uzdrzati. Cenkanje, spusti cenu nekoloko puta, i odes srecan, a i prodavac srecan jer te je opet odrao. Primecuje se malo druga ekpa. Dosta mladih rusa koji jedva cekju krenu zurke po kojem je ovo mesto poznatije. Ali ni to nije ono sto covek pomisli na rec Goa. Krecemo kuci, i Dusanu ATM pojede karticu. Cimanje oko toga, i zakasnimo na autobus. Platimo riksu boga oca za ove standarde i totalno se smorimo. Sranja, uvek se idu u grupi, ali onda kontra. Kuci na plai nas ceka najsavrseniji prizor. Ekipa svira, gitare, bubnjevi, udaraljkem usna harmonka i jos svasta nesto. Firedanceri, jaka mesecina, palme i taj zvuk mora, a iza barovi. Aaaa, kavo vece. Srecemo tu Dionisa, capoerista iz hrvatke, koji je pri kraju puta, i blejimo do kasno u noc.
Advertisement
Tot: 0.079s; Tpl: 0.011s; cc: 11; qc: 49; dbt: 0.0476s; 1; m:domysql w:travelblog (10.17.0.13); sld: 1;
; mem: 1.1mb
Ivana
non-member comment
c, c, ,c...
1 svetokravina zapovest: Ne polomi nos starijemu bratu svojemu. E stvarno ste Srbende, toliko naroda u Indiji da vas zajebe, but nooooo, vi morate MEDJUSOBNO. :) Aj cuvajte se (uz tebe sam Dusaneeeeeeeee! Mladja braca su zlo!), javicu dobre vesti za nos i sve ostalo tamo gde treba... ;) p.s. Goooooammmm... I hocu da imam gajbu k'o sto je ova koliba!