Ako nekad pozelite da budete kao Brad Pitt, dodjite u Aurangabad. Ovde su nas voleli i stari i maldi, zene i mushkarci(neki likovi su nas iscimali da se slikamo drzeci se za ruke). Svi su nas pozdravljali, sa svima smo morali da se rukujemo, upozdamo ili slikamo. Deca bukvalno skakucu od srce dok nas pitaju kako se zovemo. Jedan stariji chovek, je stao pokraj nas, prisetio se engleskog, pa nas pitao za ime, i shta nam radi otac, te koji nam je omiljeni predmet. Pritom niko nije nishta trazio ni olovku za shkolu, ni chokoladu ni rupie. Mi zapravo nismo ni hteli da se zadrzavamo u ovom gradicu vec je to trbao da nam bude baza za obilazenje okolnih Ellor i Ajanta pecina, jel ima odlichan hostel. Ali kako su ove prve bile zatvorene tog dana,
... read more