Port Sudan - ne preodusevljavajuca luka

---

---

Nakon 9 sati ne pre neugodne vožnje stigoh do tog dijamanta na obali crvenog mora.

Naravno već na stanici su me čekala dva gospodina iz Sigurnosti za dobrodošlicu. Nakon pregleda dokumenata uputio sam se u potragu za hotelom. Iako nisam nigdje vidio nijednog stranca to se pokazalo ne baš lakom misijom jer su navodno svi hoteli bili puni. Kad sam konačno našao jedan ne prejezivog stanja odlučio sam se baciti u istraživane toliko hvaljenog grada. Na prvu nisam vidio ništa osim velikog brodogradilišta. No odlučio sam pričekati jutro pa se baciti u šire izviđanje.

I tako sam na karti izračunao gdje bi trebao biti put prema „otvorenoj plaži“ i krenuo tamo.

Nakon sat vremena hodanja po vrelom suncu i povremenog mahanja znatiželjnicima konačno našao kiosk s frižiderom da kupim hladnu Coca Colu. I ta Coca Cola je dovela do prvog ( i jedinog) neugodnog iskustva u Sudanu. Put je vodio kroz nešto što je nalikovalo na geto. I ukazalo se jedno musavo dijete od 7-8 godina i tražilo me moju Colu. U normalnim okolnostima bi mu dao, ali bilo je vruće i drugog kioska nigdje na vidiku. Pridružio mu se još jedan prijatelj. Nakon toga i jedna curica. Nakon 100 metara je scena počela jezivo podsjećati na „Djecu Kukuruza“. Uglavnom kad se skupila kritična masa jednostavno su mi je istrgli iz ruke. Srećom Cola je bila jedino što su željeli i nakon toga sam samo brzinski preko ramena vidio da se međusobno kolju oko nje.



Sve u svemu došao sam do „plaže“ i shvatio da je zdobiti sve te hvalospjeve o ljepoti u sSudanudovoljno imati more. Jer ruku na srce u usporedbi s Jadranom ili da budemo malo manje lokal patriotski bilo kojom obalnom zemljom prizor je ppopriličnoskroman.

---