Abu Dhabi - dan 5.

---

20.01.2008. 21.30, soba 813, Novotel Hotel, Abu Dhabi

Zadnji dan je ispao opušten i simpatičan, pogotovo zbog slučaja samonavođenja koji mi se još nije dogodio (tajno krivim ukletu sobu da me privukla). No krenimo redom. Navio sam sat za 9 da stignem na doručak jer mi je već puna kapa brze hrane, no ni ne sjećam se kada sam i kako stisnuo gumb na alarmu, samo znam da sam se spontano probudio u 11. Ništ, otuširao sam se i popio kavu u hotelskom bircu, pojeo neki iznenađujuće ukusan kolač od jagoda, i bila bi čisto domaća i europska atmosfera da haljinirani Arapin za stolom do nije izuo šlapu (to im je jedina obuća, šlape. Oni s više love nose kozne, a najamni radnici plastične šlape) i odurnim nepostrizenim noktom na palcu desne noge stalno češao lijevu, što nisam mogao ne primjećivati, koliko se god trudio biti koncentriran na kolač i kavu. Taksi do Marina Mall-a, standardna procedura bjezanja od prevaranata koji ti odmah kazu da to košta 20 dirhama nadajuć se da nemaš pojma i popušit ćeš, i trazenja taksija koji će me voziti za standardnu cifru od 5 dirhama, plus račun. Ovaj put je prošlo iz trećeg pokušaja. Marina Mall je malo finiji od onog jučer, ali toliko me ne zanimaju šoping centri kao takvi da nisam ni podigao aparat osim na dućan s Ferrari odjećom čisto da vam pokazem gdje se oblače oni glumci iz arapskih filmova za mlade iz prvog posta. Usput, ja sam kao prava seljačina mislio da je ime CineStar neka izmišljotina genijalnog biznismena glumim-da-sam-počeo-od-nule tatinog sina Hrvoja Krstulovića, i morao sam doći u Perzijski zaljev po spoznaju da je to neki svjetski brand, i da biznismen plaća licencu za to. Kao što vidite, u CineStar mozete i u Abu Dhabiju, imaju 9 dvorana. Opet tri sata hodanja, opet niš nisam kupio, sve što mi se uistinu svidjelo mi je preskupo, od mobitela preko neke prejebene Lacoste jakne do jednog dobrog sata, neki drugi put. Ovaj je centar ipak imao malo bolji izbor finih stvari no ništa čega nema i u Zagrebu. Čak bih rekao da je kod nas bolji izbor. U prosjeku ipak je nešto jeftinije, ali ne sve stvari. Nema pravila. Jedino jeftino je ono odurno prezuto seljačko zlato, nisam baš neki kuzer ali vjerojatno nečisto i loše kvalitete ali ipak zlato i ruzan nakit napravljen od istog. Imaju doduše i Tiffany dućan s pravim komadima ali budući da se ne namjeravam zaručiti nisam ništa kupio haha. Jeo sam u nekom Thai take out restoranu i bilo je ok, malo me ime podsjećalo na kurve od preksinoć al dobro. Odlučio sam se vratiti u hotel dijelom taksijem a dijelom pješice da mi sav taj kolesterol od zadnja 3 dana malo prokola zilama, i nakon novog natezanja sjeo iza Indijca koji je stalno srao da mu moram dati adresu na koju zelim ići, jer da mu “ostavite me nasred Cornichea” ništa ne znači. Seronja pohlepni. Corniche je btw čitav potez obale duz centra grada, nešto kao šetnjica odmah uz more koju od grada dijeli neka vrsta zaobilaznice sa šest traka u svakom smjeru. Dugačko je mozda 10-12 kilometara. Zamislio sam da ću stat negdje, sići na plazu i potočat noge. Aha. Ostavio me Hindi na pol puta između Marine i grada, rekao bih da sam bio cca 5 kilometara od kraja šetališta. Spustim se na famozni Corniche i skuzim da nema točanja nogu u moru. Ne mozeš moru uopće prići. Plaze vidim s druge strane zaljeva ali do njih mi se nije dalo opet zajebavat s taksijima, išli su mi već poprilično na zivce. Šetnjica i ograda, uredno, čisto i prazno. Iz grada ne mozeš zakoračiti u more. Po mojem mišljenju izuzetno idiotska ideja, no moguće je da imaju neke opravdane razloge za to o kojima ništa ne znam pa se neću praviti pametan. Hodao sam otprilike sat i pol i baš mi je pasalo, grad mi je ostajao s desne strane i samo je trebalo odlučiti kada zaći među nebodere i pokušati pronaći put do hotela, kartu nemam, a nemam ni ideju koliko sam visoko ili nisko na Cornicheu, baš nikakvu. Usput sam vidio nekoliko pseudozanimljivih stvari:
1) sudar. stalno sam se zadnjih dana čudio kak nema puno sudara s obzirom na činjenicu da se svi naganjaju ko kreteni. Objašnjenje je u tome da su ceste jako široke i ima puno mjesta pa se nekako uspijevaju izbjegavati. Ali kad se pogode, pogode se muški i uglavnom ima mrtvih i ranjenih. Nisam htio slikati ovo danas jer je bilo baš spolomljenih ljudi ali sam slikao motor koji je preletio rubni kamen od 30 centimetara (svi su tak visoki, nema krivog parkiranja), ogradu, 5 metara livade i biciklističku stazu na tom šetalištu. Nisam skuzio što se dogodilo s vozačem ali nije izgledalo dobro.
2) najveću zastavu na svijetu na najvećem stupu za zastavu na svijetu. Ok, patriotizam razumijem, ali smiješno je kak su ovdje vlastodršci opsjednuti najvećim stvarima na svijetu, to je nekad bilo rezervirano za Amere i Ruse. Nije optička varka ni fora s perspektivom, ta jebena zastava je stvarno toliko velika kako izgleda. Da nije stvarno najveća, čak bih rekao da je među većima u svijetu.
3) prve kuće koje nisu neboderi otkad sam ovdje. Ne znam čije je to ni koliko košta ali čisto mi se razgalilo srce pri samom pogledu. Brijem ipak da se radi o tezem luksuzu jer se inače ne bi isplatilo - tu bi stala barem još 3-4 nebodera.
4) sumnjičavi pogled gazde Šeika. Sve je puno gazdinih slika enormnih proporcija. Na nekima se smije i dobre je volje, na drugima je prijekoran i zamišljen, a tu i tamo dozvoli i nekom drugom haljinašu da mu se pridruzi na slici (tajno sumnjam da mu je to mlađi buraz). Ipak, kakve god volje bio uvijek ima podignutu jednu obrvu ko da misli: “Dečko, ne zajebavaj se. Sve vidim” ili “Prodaješ mi spiku. Skuzio sam te.” ili tak neš. Poanta je u tome da nakon nekog vremena fakat počneš vjerovat da te gazda gleda i tajno ga se bojiš. Časna riječ. To je dobro jer pokazuje da je gazda proučio povijest. Svi su veliki oligarsi imali sumnjičavu obrvu i poluisparanoiziranu facu. Prvi na tom popisu je svakako Staljin, DeGaulle je jako volio taj izraz kojeg je obrva kamen temeljac, kad malo razmislim u nekim je situacijama ima i Putin, a i Tuđman je kuzio foru s obrvom i dosta ju je obilno eksploatirao. Moze biti da gazda ima facijalis koji taji ali mislim da to nije slučaj, jer bi tad vjerojatno fino najebao taj koji ga slika s facijalisom. Da je obrva prirodna moralo bi ju se tajit. Ovako je moćna stvar. Gazda je cool.

Sve se navodnjava, ali ima mjesta na kojima navodnjavanje nekako slabije uspijeva. Vjerojatno se radi o krivom dobu godine, sad je tu teška zima. Ipak, curi voda iz tih cijevi kao luda, pijesak je upija a ničeg gore. Hm. Začudilo me da nema puno brodova ni čamaca, a o jedrilicama da ne govorimo. Jer vjetra je danas bilo puno, ne bas za surfanje ali za jedrilicu divota, idealno. To im vjerojatno ne pada na pamet zbog jeftinog benzina, a osim toga tko bi se zajebavao s konopima i jedrima kad mozeš nabit gaščinu i za minutu si na cilju. Dobro. Mozda nisu morska nacija. Iako sam u brošurama čitao da su prije nafte ribarili i vadili bisere. Opet hm. Da sam u lovi i zivim ovdje glavna bi mi for a bili more i brod. Ili ih imaju ko kenje negdje iza ugla, a ja ne znam ništa o tome ko pravi kreten. Sumnjam, jer barem bi ih vozili okolo. Prošao je jedan jedini gliser blizu obale, a i taj je izgledao kao da prevozi turiste. Uostalom pogledajte sami. Btw za svo to vrijeme na šetnjici mimoišao sam se s mozda pet ljudi. Nisu mi baš od jogginga lokalci. Više im lezi nateravanje autima. No dobro. Napokon sam se umorio i odlijepio se od mora, prošao ispod svih tih silnih traka pothodnikom i uletio u nebodersku dzunglu, bez ikakve ideje gdje sam. Neću sad srati, ali počeo sam mahnito skretati lijevo, pa sad ću ovdje desno, pa 200-300 metara ravno, na sljedećem raskršću lijevo, a ovdje kroz prolaz, itd itd, i to potpuno lišen ikakvog osjećaja panike, izgubljenosti ili ičeg sličnog. Inače bih već sto puta pitao, trazio, stajao i mislio, no danas sam samo hodao i nakon cca 45 minuta kroz jedan prolaz između dva nebodera širok metar i pol (to mi nekako smrdi kao da su ovi genijalni bandićevi urbanistički planeri honorarčili po Emiratima) izletio RAVNO pred hotel, al ono pred vrata, s tim da dok nisam lupio nosom u natpis Novotel uopće nisam imao pojma gdje sam. Napola sam bio sav prezadovoljan i oduševljen a napola usran jer to nije baš sasvim normalno, nije da se ozbiljno bojim uklete sobe al ovo je bilo baš čudno za popizdit. Odmor, večera u Burger Kingu (uspio sam ga do danas zaobić, ali sad više nisam imao kud) i sada se planiram spustiti na pivu u hotelski bar, uopće nije loše, imaju plazmu i prenose Premiership preko satelita, to je točno ono što mi treba. Oni kojima padne na pamet da bih zadnju večer trebao iskoristiti bolje i pametnije, neka prvo hodaju Abu Dhabijem tri dana i onda nek se jave, pun mi ga je klinac. Ono na što bih pristao bila bi beduinska večer u pustinji ali sada je za to prehladno, noću vani bude baš zima.

To je opet to, ljudi, sutra putujem i pišem zadnji post u taxijima, busevima i avionima, i ak Bog da sreće i zdravlja, postam oko ponoći od doma. Btw, svi Splićani mogu biti zadovoljni, jer za Marjan su izgleda čuli i u UAE. Trazio sam pogledom i Torcidu Abu Dhabi. Za sad ništ. Aj zivjeli.

---

Comments

[kriticarka blahblah ili kako se vec zovem]

Ovaj je cak mozda najbolji.. no da te ne hvalim previse.. moi with the memory i izrazenom sposobnoscu uocavanja nebitnih detalja primjecujem da je ovaj blog napisan iz buducnosti jer je datum 20.03.2008...To zasigurno sve spada pod domenu vracarstva, pronalazenja hotela bez karte grada i ukletih soba sto si nabrzinu usavrsio na nekom tecaju tamo.

[Matko Stankovic]

opaaa! bravo. thx i za pohvale i za percepciju! :)

[Eva]

AHAHHAHAHHAHA
'bila bi isto domaa i europska atmosfera da haljinirani Arapin za stolom do nije izuo šlapu (to im je jedina obua, šlape. Oni s više love nose kozne, a najamni radnici plasti ne šlape) i odurnim nepostrizenim noktom na palcu desne noge stalno ešao lijevu, što nisam mogao ne primjeivati, koliko se god trudio biti koncentriran na kola i kavu.'-HHAHAHAHAHHAHAHAHHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHHAHAHAHA!UMRLA SAM OD SMIJEHA, AL DOSLOFCE! BOLI ME TRBUH! PREJAKO!!!!!!!!!!!!!

[Eva]

i da, ko stvoreno za mene. da sam ja to vidla vjerojatno bih umrla na licu mjesta :D preodurno! jak! double jak!!!

[guesswho vs. wellwho]

Lijepi su mi ovi valovi na ogradi tog Cornichea. Dolazi mi slika splitske rive i onih kretenskih jarbola sto vise lice na svjetla prilaza za slijetanje vanzemaljaca.