Treca selidba po redu, najtraumaticnija do sad. Iz jednog voza u drugi, iz jednog vagona u onaj koji nastavlja za Mastriht. Jer, ne postoji direktna linija. Niti neko ko ce o tome da te obavesti. Dezorganizacija koja funkcionise! Kako, pojma nemamo. Jer, nista se ne podrazumeva. Vozovi krenu u jedan grad, zavrse u drugom, radnje danas rade do 6, sutra do 8, prekosutra uopste ne rade, nista se ne podrazumeva. Naravoucenije - za sve pitaj triput. Po treci put ponovo trazi taxi da preveze cergu od milion kofera, snalazi se na karti, potrefi ulicu, prenesi prnje, poljubi vrata. Umalo. Ko na
[View Full Entry]