Cim ugledas malo trosnije kucice sa zardjalim satelitskim antenama, porazbijano ulicno osvetljenje, grafite na zidovima, skontas da si u drugoj zemlji, iako nema table, niti granice na kojoj to pise. Belgija. Slicno ko Holandija, samo opustenije. Prljavije, neorganizovanije, ali nama pribliznije. Aljkavost koja prija, kontrasti na koje smo navikli, smek koji skontas na prvi pogled. Na jednoj strani se nesto rusi, na drugoj gradi, na trecoj ti zastaje dah. A onda nikako da se nadises. Svih pet dana. Pa tako ne jedes, ne spavas, ne prestajes da pricas, slusas i osecas... Potpuno neocekivano. A z
[View Full Entry]